Umoran sam .
Februar.
U dvorištu hor svadbarski.
Neizdržljivo.
Puštam zmju, bi maj bejbi ...
Kroz svetla neona padaju, ko zvezde, pahulje.
Baš u ritmu.
Lopata naslonjena na dovratak, čeka.
E, pa neću baš ja da budem taj koji će da guli beton zalud.
Pada se i na suvo.
I te kako se pada.
Pada dinar, padaju vlade, padaju ugledi.
Ništa novo.
I mačke padaju kad ih baciš s blakona pa se na noge dočekaju.
Al samo devet puta.
Ne znam da li sam već to spomenuo ali umoran sam od toga da se nanovo podižu neokaljani i neoštećeni , vlasnici najvećeg broja padova na svetu.
Nek odleže malo tamo gde padnu.
Da odmorimo.
A februar je idealan za to, ne čini li vam se ?



zvezde padaju jer im se moze, za sve ostale padove - glasam za odmor :)